O fantomskim infiksima i morfološkom ljepilu u bosanskom jeziku

Sažetak

U 'Gramatici bosanskoga jezika' iz 2000. godine autora Dževada Jahića, Senahida Halilovića i Ismaila Palića spominje se kako u bosanskom jeziku postoje infiksi. Kao primjeri se navode imenice u nominativu množine kao što su 'grob-ov-i' i 'mač-ev-i' gdje su -ov- i -ev- identificirani kao infiksi. Kasnije se u istom radu navodi definicija koja kaže: „Morfem koji ima ulogu povezivanja korijenskog i gramatičkog morfema naziva se 'infiks'...“ Međutim, čak i površnim pretraživanjem lingvističke literature može se vidjeti da je infiks, po svojoj definiciji, nešto što se umeće unutar drugog morfema, najčešće korijena, a gore navedena definicija infiks jasno smješta izvan korijena i samim tim mu daje status sufiksa. Dakle, definicija koju spomenuti autori daju odudara od onoga što je uobičajeno u lingvističkoj literaturi. Za početak, ovaj rad odgovara na pitanje postojanja infiksa u bosanskom jeziku, ali to je tek uvod u raspravu o statusu koji se daje pojedinim elementima ili formantima u jezičkoj morfologiji. Naime, nekim formantima se ne može na nedvosmislen način dodijeliti status afiksa, odnosno morfema, jer nije jasna njihova gramatička funkcija. Stoga se susreću pojmovi kao što je na primjer 'prazni morf'. Cilj ovog rada je da pruži uvid u takve pojave i da pokuša povećati stepen terminološke jasnoće u ovom području