Nastavne metode kao prediktori postignuća učenika s teškoćama u razvoju i specifičnim teškoćama u učenju
##plugins.pubIds.doi.readerDisplayName##:
https://doi.org/10.52580/issn.2232-8556.2025.15.15.201Ključne riječi:
inkluzivna nastava, nastavne metode, učenici s teškoćama u razvoju, obrazovna postignuća, savjetodavni i kreativni stil podučavanjaSažetak
Istraživanje je usmjereno na ispitivanje povezanosti između primjene nastavnih metoda i obrazovnih postignuća učenika s teškoćama u razvoju i specifičnim teškoćama u učenju, s posebnim akcentom na organizacijski oblik rada i stil podučavanja nastavnika. Korištenjem kombiniranog kvalitativno-kvantitativnog pristupa, analizirane su četiri hipoteze koje se odnose na razlike u postignućima učenika prema spolu, razlike u primjeni metoda u zavisnosti od nastavnog predmeta, uticaj broja nastavnih metoda na uspjeh učenika, te odnos između broja metoda i sklonosti ka savjetodavnom i kreativnom stilu podučavanja.
Dobijeni rezultati ukazuju na postojanje statistički značajne razlike u broju korištenih metoda među nastavnicima različitih organizacijskih uloga, pri čemu razredni nastavnici primjenjuju najširi spektar metoda. Također, utvrđena je negativna povezanost između broja nastavnih metoda i postignuća učenika, što implicira da raznolikost metoda ne mora biti indikator efikasnosti, već može odražavati potrebe za većom pedagoškom adaptacijom kod učenika s kompleksnijim teškoćama. Povezanost između broja metoda i savjetodavno-kreativnog stila podučavanja bila je pozitivna, ali statistički neznačajna.
Na osnovu ovih nalaza preporučuje se da škole i nadležne obrazovne institucije osnaže profesionalni razvoj nastavnika kroz kontinuirane obuke koje integriraju savremene pedagoške pristupe, s posebnim naglaskom na funkcionalnu primjenu metoda u kontekstu stvarnih potreba učenika s teškoćama.
