Interkulturalni aspekti bosančice

Sažetak

U radu se analiziraju interkulturalni aspekti bosančice, pisma koje se koristilo u Bosni, Dalmaciji, dijelovima Hrvatske i Crne Gore od srednjeg vijeka do 19. stoljeća. Analiza se vrši u okviru historijskih, filoloških i kulturoloških aspekata, istražuju se uloge bosančice kao sredstva interkulturne razmjene među različitim vjerskim i etničkim skupinama. Interkulturni aspekti bosančice očituju se u njezinoj upotrebi u trgovačkim, diplomatskim i pravnim odnosima između katolika, pravoslavaca i muslimana. Njena prilagodljivost vidljiva je u osmanskim, mletačkim i dubrovačkim dokumentima, gdje je bosančica služila kao poveznica između bizantske, osmanske i zapadnoevropske kulture. Pismo je korišteno u administrativnim i privatnim dokumentima, crkvenim knjigama i poveljama bosanskih banova i kraljeva. Bosančica je bila simbol regionalnog identiteta i političke autonomije, što je posebno vidljivo u poveljama bosanskih vladara koje su u centru našeg istraživanja. U završnom dijelu rada dolazimo do zaključka da je bosančica bila ključni alat interkulturne komunikacije. Iako je njezina upotreba opadala u 19. stoljeću, bosančica i danas zadržava simbolički značaj u kulturnoj baštini Bosne i Hercegovine i kao takva bi se trebala više promovirati.