Usmene priče o ljudima u pokretu zabilježene u Bihaću i okolini

Sažetak

“Izbjeglička kriza” jedno je od važnih pitanja u Bosni i Hercegovini. Ono je posebno naglašeno na području Unsko-sanskog kantona, koji se nalazi na bosansko-hrvatskoj granici, i koji je nakon zatvaranja formaliziranog tranzitnog koridora kroz Balkan u proljeće 2016. godine, postao dio rute kojom se izbjeglice kreću u namjeri da dođu u zemlje Evropske Unije. Na području Bihaća, glavnog grada Unsko-sanskog kantona, uspostavljeni su Privremeni prihvatni centri “Borići” i “Lipa” namijenjeni za smještaj izbjeglica i migranata koji uglavnom čekaju da nastave neizvjestan put ka Zapadu. U Bihaću i okolini mnogi od njih žive u razrušenim zgradama ili improviziranim kampovima. Budući da se ova situacija nesumnjivo odražava na lokalno stanovništvo, pretpostavka je da se o ljudima u pokretu pripovijeda među lokalnim stanovništvom. Ciljevi rada jesu analiza i interpretacija priča o migrantima i izbjeglicama zabilježenim među stanovnicima Bihaća i okoline. Ove priče analiziraju se kao specifičan žanr usmene proze, odnosno pričanja o životu. Iako kazivanja, po definiciji, uključuju i fikciju, ona su utemeljenana događajima iz stvarnog života i nude uvid u svakodnevni život i suživot lokalnog stanovništva i ljudi u pokretu. Stoga se u sadržaju ovih tekstova može čitati kako se migracije kojima danas svjedočimo upisuju u usmene priče.