Narativno (re)definiranje kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine u narativu bosanskohercegovačke dijaspore

Sažetak

Polazeći od hipoteze da prostorno-kulturna izmještenost nužno uvjetuje dekonstrukciju kulturnog identiteta, rad, zasnivajući se na teorijskim postavkama imagologije, razmatra (inter)kulturne aspekte narativne de/konstrukcije kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine u književnosti bosanskohercegovačke dijaspore. Pronašavši oprimjerenje u romanima“Knjiga mojih života” i “Moji roditelji: Uvod”Aleksandra Hemona, romanu“Nigdje, niotkuda”Bekima Sejranovića te zbirci priča“Pa, da krenem ispočetka”Cecilije Toskić, radom se nastoji ukazati na prostorno-kulturnu izmještenost i interkulturne procese ne samo kao faktore kros-kulturne adaptacije, akulturacije i asimilacije već i kao faktore koji omogućuju objektivn(ij)u percepciju i narativnu reprezentaciju bosanskohercegovačkog kulturnog identiteta. Iz rada proizlazi zaključak da iskustvo prostorno-kulturne izmještenosti, reprezentirano u navedenim djelima, rezultira narativnom konstrukcijom hibridnih identiteta stiješnjenih između dviju (ili više) kultura te da će upravo ta pozicija (ne)pripadanja omogućiti narativno re/definiranje kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine.