Svjetonazorske osnove predodžbi o drugom u Ljetopisu Mula Mustafe Bašeskije
Ključne riječi:
Mula Mustafa Bašeskija, Ljetopis, poststrukturalna imagologija, heteropredodžbe, svjetonazorSažetak
U radu se na tragu poststrukturalne imagologije razmatraju svjetonazorske osnove heteropredodžbi u Ljetopisu Mula Mustafe Bašeskije napisanom na osmanskom turskom jeziku u drugoj polovini 18. vijeka. Polazeći od pretpostavke da je slika drugog uvijek kulturalno uslovljena, analiza stavlja u fokus istraživanja inovjerce (bosanski katolici, pravoslavci i Jevreji), vojne i političke neprijatelje Osmanskog carstva (Austrijanci, Rusi, Crnogorci ) i nebosanace (Turci i Arapi). Način na koji ljetopisac gradi sliku o inovjercima uvijek ovisi o tome jesu li posrijedi komšije, oni s kojima se dijeli životni prostor, ili pak inovjerci s on strane granice Carstva. Bašeskijini opisi, karakterizacije i komentari „unutrašnjih drugih“ nikada nisu primarno usmjereni na konfesionalni identitet imenovanog; uvijek su te karakterizacije, bile afirmativne ili negativne, orijentirane ad hominem i vezane za konkretne ljude, a markirana svojstva, u imagološkom smislu, natkonfesionalna su, opća i univerzalna. Takva percepcija po svoj prilici je povezana sa ljetopiščevom kosmopolitskom interpretacijom izvornih načela islama i simpatijama prema sufijskom misticizmu. Stoga imagološki horizont Sarajeva u Ljetopisu ne funkcionira na profano-deskriptivnoj nego na etičkoj ravni povezujući iskustveno, konkretno i metafizičko. Deficit informacija i afektivan odnos prema realnoj prijetnji, kada je u pitanju „vanjski drugi“, učinili su da na toj liniji percepcije i kod Bašeskije prevladaju mitološke predrasude i stereotipi.
