Odnos virtuelnog i stvarnog uspjeha BiH stranaka
Ključne riječi:
Internet, facebook, masovni mediji, javno mnijenje, političke partije, društvene mrežeSažetak
Internet je nakon 2008. godine i pobjede Baracka Obame prvi put u historiji osigurao ključnu prednost nad protivkandidatom. Njegov nasljednik Donald Trump na izborima 2016. je uradio isto. I političari iz regije Zapadnog Balkana sve više uviđaju koristi interneta, a naročito društvenih mreža za svoju prezentaciju i u konačnici politički uspjeh. Šta je s Bosnom i Hercegovinom? Kako u javnoj sferi zajednički djeluju novi i stari mediji i kakvu percepciju imaju od javnog mnijenja i političkih subjekata? Da li danas politička stranka u BiH nakon „virtuelnog uspjeha“ može očekivati i stvarni uspjeh na terenu? Analizom podataka, uporedili smo participaciju političkih stranaka u Domu naroda BiH u mandatima 2014-2018 i 2018-2022 i broj osvojenih mjesta po partijama sa popularnošću na Facebooku, kao reprezentativnom primjeru internetske/virtualne prezentacije pojedine politčke stranke. Istraživanjem je primjećeno nepodudaranje popularnosti političke stranke „na mreži“ sa njenim stvarnim uspjehom - osvajanjem određenog broja delegata u državnom parlamentu (Dom naroda BiH). Generalno, kod tradicionalnih, većih partija, za koje se najviše odlučuju birači u izbornim ciklusima 2014-2018 i 2018- 2022, kao što su SDA i SNSD (i dijelom HDZ); virtuelni i stvarni rezultati su približni, dok za sve ostale vrijedi „veliki razlaz svjetova“. Najmnogobrojnije političke partije na internetu – najmalobrojnije su predstavljene u Parlamentu. Istovremeno loši internet rezultati kod pojedinih partija rezultiraju „velikim kolačem“ u Domu naroda BiH. U BiH se trenutno može govoriti samo o „političkoj komunikaciji koja koristi internet“, a ne o „umreženoj političkoj komunikaciji“. Interakcijske mogućnosti interneta svedene su na stare mogućnosti masovnih medija, koji su, svojim decenijskim djelovanjem, udaljili pojedinca iz javne sfere, čineći ga konzumentom proizvoda masovne kulture i posmatračem političkih dešavanja. Internet se u političkoj komunikaciji BiH još uvijek dijelom doživljava kao klasični - masovni medij. Publika nema priliku za sistemski uređenu interakciju pa je pretežno fokusirana na jednosmjerno konzumiranje. U međuvremenu, političari internetu pristupaju samo kao još jednoj od niza istih mogućnosti, ne shvatajući novu činjenicu, da ne mogu samo emitovati, već da trebaju istovremeno svoje produkte učiniti i dostupnim primaocima.
