Metafora govornika i sugovornika u putopisnom diskursu
##plugins.pubIds.doi.readerDisplayName##:
https://doi.org/10.52580/issn.2232-8556.2024.13.15.114Ključne riječi:
stilistika teksta, metafora, enagla lica, govornik, sugovornik, putopis, stilSažetak
Jedno od temeljnih pitanja savremene stilistike jeste pitanje distribucije jezičkih sredstava posredstvom kojih se aktualizira govornik/emitent i sugovornik/recipijent u različitim funkcionalnim stilovima, njihovim žanrovima i tekstovima. Cilj je ovoga
rada analizirati i interpretirati zamjenu (sinonimiju ili transpoziciju) prvog lica jednine, kao govornog lica, njegovim gramatičko-metaforičkim sinonimima (enalagom lica) u putopisnom diskursu. Kako putopisni diskurs pokazuje osobenost u odnosu na druge žanrove kada je riječ o zamjeni prvoga lica jednine figurativnom leksikom (tropima), to će cilj ovoga rada biti analiza i interpretacija specifične figurativne leksike kao sredstva referiranja na govornika/emitenta i sugovornika/recipijenta u putopisnom diskursu.
U konačni je cilj rada ukazati na konotativnu vrijednost analiziranih gramatičkih i
leksičkih metafora u putopisnom diskursu i njihovu osobenu, putopisnu žanrovsku
ekspresiju. Korpus čini antologijski izor bosanskohercegovačkog putopisa 20. vijeka.
