Uloga komunikacije u igri djece predškolske dobi

Sažetak

Sve što radimo u vezi s djecom ima formu komuniciranja, i to ne samo riječi, nego i boja tona, izraz lica ili govor tijela. Način komuniciranja s djecom šalje poruke poštovanja, empatije i brige, ali isto tako može slati i suprotne poruke. Aktivnim slušanjem, poticanjem djece da govore o svojim osjećanjima, i korištenjem pozitivnog, opisnog jezika, dajemo djeci do znanja da nam se mogu povjeriti. Štoviše, način na koji komuniciramo s drugima ima uticaj kako da učimo djecu da rješavaju problem, budu samosvjesni i znaju slušati. Dječja igra i komunikacija su usko povezane. Neki naučnici dječju igru opisuju kao društvenu aktivnost koja predstavlja vid komunikacije. Igra je oduvijek sastavni dio dječjeg života i stvaralaštva, kao i temelj razvoja, kako tjelesnih, tako i intelektualnih i socio-emocionalnih sposobnosti. Iako se na raznim stupnjevima društvenog razvoja mijenjao način života, igra je u novim društvenim uvjetima ostala sastavni dio dječje aktivnosti. Dijete u igri komunicira, izražava osjećanja i odnose prema okolini, igra mu omogućava da aktivno učestvuje u društvenom životu. Dijete u igri razvija pokretne sposobnosti i svoj nervni sistem, obogaćuje rječnik, proširuje saznanja o životu i radu ljudi, socijalizira se i uči pravilnom ponašanju. Zato možemo reći da igra utiče na svestrani razvoj dječje ličnosti i da joj treba pokloniti veću pažnju.