Međuljudski odnosi u predikciji zadovoljstva školom učenika i nastavnika

Sažetak

Poučavati mogu samo oni koji vole i koji su voljeni jer djeca uče samo od onih koje vole, drugog kompromisa nema. Općeprihvaćeno pravilo jeste da se oplemeniti i unaprijediti može samo ono što se voli. Da li je moguća uspješna realizacija misije škole ako nastavnik za učenike ne predstavlja uzor, ako učenik ima averziju prema nastavniku, ako nastavnik svoju nastavu ne usmjerava ka učeniku, ako učenik ili nastavnik ne voli školu? Niz pitanja je otvorilo istraživačku radoznalost promišljajući o faktorima koji utječu na zadovoljstvo školom učenika i nastavnika. Cilj rada je bio ispitivanje zadovoljstva školom kod učenika i nastavnika srednjih škola u ovisnosti od međusobne percepcije odnosa. Provedeno je empirijsko istraživanje koje prati kvalitativno-kvantitativna paradigma uz korištene metode: deskriptivna, metoda teorijske analize i metoda prosuđivanja/procjenjivanja. U istraživanju je korišten anketni upitnik za nastavnike i učenike „Procjena zadovoljstva školom“, a uzorak istraživanja čine 192 ispitanika (96 učenika i 96 nastavnika srednjih četverogodišnjih i trogodišnjih škola sa područja USK-a). Rezultati istraživanja nisu potvrdili razlike u zadovoljstvu učenika i nastavnika s obzirom na vrstu škole, godine školovanja i radno iskustvo, ali jesu potvrdili da kvalitet interakcijsko-komunikacijskog odnosa učenika i nastavnika utječe na njihovo zadovoljstvo školom.